Jovanka Orleanka predvodila je Francuze u boju protiv engleske vojske, a simpatizeri francuske krajnje desnice vole da misle da je Marin le Pen savremena verzija pomenute nacionalne heroine, koja sunarodnike brani od briselske birokratije, „jeftine strane radne snage” i priliva muslimanskih useljenika.
Liderka Nacionalnog fronta (NF) prošle godine je dobro prodrmala učmalu francusku političku scenu na kojoj glavnu ulogu igra najnepopularniji predsednik u istoriji Pete Republike, Fransoa Oland. Njena ekstremno desna partija je na izborima za evropske parlamentarce postala najveća francuska partija u Evropskom parlamentu. Sa 25 odsto osvojenih glasova francuskih birača, NF je iza sebe ostavio dve najjače stranke u francuskom parlamentu: Olandove vladajuće socijaliste i opozicionu Uniju narodnog pokreta (UMP) nekadašnjeg šefa Jelisejske palate Nikole Sarkozija. NF je minorna partija u francuskom parlamentu, ali su anketa i prognoze „Figaroa” pokazale da bi Le Penova ušla u drugi krug predsedničkih izbora 2017. i da bi u njemu pobedila Olanda.
Retorika Le Penove je izrazito antiimigrantska i evroskeptična. Zalaže se za to da Pariz izađe iz evrozone, vrati franak, preuzme kontrolu nad francuskim granicama i zaustavi priliv imigranata, posebno muslimana. Zemlja sa više od šest miliona nezaposlenih ne može više da prima došljake, kazala je Le Penova, koja je uspela da osvoji mandate i u nekoliko gradskih i opštinskih vlasti, uprkos imidžu ekstremno desničarske stranke s rasističkim bagažom njenog oca i prethodnika na čelu fronta Žan Mari le Pena. Posle napada na „Šarli ebdo” izjavila je da „islamski terorizam ugrožava našu slobodu”. Kao argument za to zašto bi Francuska trebalo da napusti briselski klub Le Penova navodi da Nemačka kontroliše evropske finansije i evro, dok druge članice u Uniju puštaju doseljenike, koji potom slobodno ulaze u Francusku.
Uspela je da za četiri godine vođstva umije program i ideologiju tako da mnogi birači koji nikada ne bi glasali za njenog oca sada NF nalaze prihvatljivim. Francuzima koji su glasali za nju na evropskim izborima poručila je: „Narod je kazao šta misli. Narod želi da francusku politiku vode Francuzi, za Francuze sa Francuzima. Moramo da izgradimo novu Evropu, Evropu slobodnih i suverenih država. Ovo je večeras masovno odbijanje Evropske unije.”
Još jedan od razloga zašto se zalaže za to da Francuska vrati deo suvereniteta predat EU jeste taj što je Brisel nadležan da sa SAD pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, kojem se ona izrazito protivi. Zbog toga je na radaru evropskih i američkih medija, kojima nije promaklo da je gost na konferenciji njene partije prošlog novembra bio potpredsednik Dume Andrej Isajev. Dolazak partijskog saborca Vladimira Putina posebno je zanimljiv u svetlu informacije koja se pojavila otprilike i to vreme: ruska banka bliska Kremlju odobrila je NF zajam od 40 miliona evra.
Le Penova je priznala da je primila samo devet miliona evra i da nije tačno da ostatak stiže kao što su javljali mediji u EU. Međutim, i to je bilo dovoljno da se potvrde bliske veze ruskog predsednika Putina i evropske desnice koja se protivi EU. „Indipendent” smatra da Putin finansira evroskeptične partije u okviru EU da bi uticao na politiku unutar same Unije. Le Penova ne krije da je nekoliko puta bila u Moskvi. U intervjuu za „Juronjuz” istakla je da se divi Putinu zbog njegovog promišljenog rešavanja problema novog hladnog rata, koji mu je nametnuo Zapad zbog Ukrajine, dodajući da je Rusija s pravom pripojila Krim. Pošto je kazala da bi i ona, kao i on, vodila „patriotsku ekonomiju”, istakla je da je Putin „vratio ponos velikoj naciji koja je ponižavana i progonjena 70 godina”. Konačno, smatra da je Putin „branilac hrišćanskog nasleđa evropske civilizacije”. Njeni glavni politički rivali iz UMP-a poručuju da je Putin simpatičan Nacionalnom frontu i njegovim biračima jer navodno otelotvoruje konzervativne društvene vrednosti za koje se čini da ih je Evropa napustila. Ono što Rusiju i NF još povezuje jeste protivljenje dominantnom uticaju SAD u svetskoj politici. Isajev je pobrao veliki aplauz kada je pred članovima fronta Marin le Pen kazao: „Neka dugo živi francusko-rusko prijateljstvo. Dole EU, beskičmeni lakej SAD!”
(Politika)