Naser Orić, jedan od ratnih komandanata Srebrenice uhapšen je juče u Bernu, u Švajcarskoj, po poternici koju je za njim raspisala Srbija.
Srpsko Tužilaštvo saopštilo je prošle godine, posle raspisivanja poternice za Orićem, da vodi istragu o ubistvu civila srpske nacionacionalnosti za koja se sumnjiče Orić i četvorica njegovih saradnika. Sumnja se, naime, rečeno je tada u tužilaštvu, da su Orić i njegovi saradnici 12. jula 1992. godine, na Petrovdan, počinili zločin protiv civilnog stanovništva u selu Zalazje iznad Srebrenenice i da su tom prilikom ubili devet civila srpske nacionalnosti.
Potpisnik ovih redova je prethodnih godina u više navrata razgovarao sa nekim od svedoka i očevidaca koji su u Zalazju bili na ’’krvavi Petrovdan’’ 1992. godine. Puna imena i prezimena ovih svedoka poznata su redakciji, a prenosiomo deo njihovih svedočenja.
Svedočenje V. iz Srebrenice zabeležili smo na Petrovdan 2013. godine u Zalazju. On je tog dana, posle mnogo godina, smogao snage da dođe na mesto velikog stradanja njegovih komšija, prijatelja.
– Tog Petrovdana predveče, opkoliše nas u centru sela… U kuću u kojoj smo bili ubacili su bombu, ja sam, ranjen, uspeo da iskočim i pređem u susednu kuću… Tamo smo nas šestorica zapalili sprat ispod i šćućurili se na tavanu… Slušali smo odozdo krike, jauke, vrisku naših devetorice ranjenih drugova, koje su Orićevi pohvatali… Nabacali su gume na njih i zapalili… Neki od njih živi su goreli… Sad ko da čujem njihovu vrisku – pričao je tada V. sećajući se drugova Gojka Petrovića, Dragana Rakića, Luke Jeremića, braće Marka i Radovana Jeremića, žrtava iz kuće užasa u Zalazju.
V. nam je tog dana u Zalazju pokazao i mesta na kojima su ubijani meštani.
– Ovde smo našli Mila Rakića, zaklanog… Ovde Svetu Dragičevića… Ovde su devetoro meštana vezali i stavili u kamione, odveli u Srebrenicu, tamo mučili i pobili. Tada su iz sela u Srebrenicu odvedeni Slobodan Ilić, Dragomir Vujadinović, Petko i Branko Simić, Miladin Tubić, Ivan Cvjetinović, Momčilo Rakić, Milisav Ilić i Marko Jeremić – pričao nam je ovaj svedok.
U crkvi u Srebrenici na Petrovdan 2012. služeno je opelo za Srbe čije su kosti dve godine ranije nađene u masovnoj grobnici kraj Srebrenice. Svi oni nestali su na Petrovdan 1992. godine.
– Danas ćemo sahraniti našeg Ivana. Odveli su ga tog jutra sa ostalim meštanima, mučili pa ubili u Srebrenici – svedočio nam je tog dana u Srebrenici jedan od meštana Zalazja.
Tog dana sahranjeni su i zemnji ostaci Branka i Petka Simića koje su na Petrovdan 1992. godine zarobili Orićevi.
– Danas sahranjujemo i predratnog srebreničkog sudiju Slobodana Ilića. Njemu su džalati u Srebrenici vadili oči, a on ni glasa nije pustio – reči su drugog svedoka.
Do Srba u ovom delu Republike Srpske odavno je došlo svedočenje Ibrana Mustafića, koji je u svojoj knjizi preneo kako mu je Naser Orić lično opisao kako je ubio sudiju Ilića:
– Kas smo onu ekipu zarobljenih Srba iz zatvora ponovo poveli prema Zalazju i kad je polelo klanje, meni je (Naseru Oriću) dopao Slobodan Ilić. Popeo sam mu se na prsa. bio je bradat i čupav kao životinja. Gledao je u mene i nije progovorio ni riječi. Izvadio sam bajonet i direktno ga udario u jedno oko a zatim provrtio nožem. Nije ni zapomagao. Zatim sam ga nožem udrio u drugo oko. Nisam mogao da verujem da ne reaguje. Iskreno rečeno, tada sam se prvi put uplašio tako da sam ga odmah poslije prekalo – naveo je Mustafić u svojoj knjizi Orićevo svedočenje.
I naš sagovornik B. bio je u Zalazju na Petrovdan 1992. godine:
– Sad kao ih slušam kako viču – Alahu egber, kolji, hvataj žive, ni mačke ne ostavljaj… Sklonio sam se u neku kuću, napolju je praštalo sa svih strana. U susednoj sobi Luka je iz pištolja sam sebe ubio da im ne padne šaka…
S. bila je tog dana takođe u selu:
– Videla sam Nasera… Bio je na belom konju, preko prsa ukršteni redenici… Nosio je u jednoj ruci zelenu zastavu, jaše ovde putem ispod groblja i sve viče ’’vataj četnike žive’’… Bomba je pukla kraj mene, izrešetali me geleri…
– U podrumu kuće blizu raskrisnice u Zalazju ubijena je Radinka Cvetinović, malo dalje, tamo iza one kose Desanka Cvetinović, tamo je ubijen Svetozar… Ovo su ruševine kuće Borisava Rakića, a ovo Desimira Cvetinovića, skoro su u njoj nađene kosti četvoro ljudi koji su unutra živi izgoreli na Petrovdan 1992. Ko zna, možda u ruševinama kuće još ima kostiju nesretnika koje su tu sustigli Orićevi ljudi onog dana – svedočio nam je 2006. godine jedan od meštana Zalazja.
– Naser je vodio tu akciju, mnogo ljudi videlo ga je tog dana u Zalazju kako komanduje. Vodio je i tu akciju i mnoge druge, dvadeset srpskih sela oko Srebrenice je tokom 1992. i 1993. godine sravnjeno sa zemljom – kaže ovaj svedok.
Sa M. iz Ježeštice razgovarali smo takođe 2006. godine. Svi njegovi stradali su 8. avgusta 1992. godine kada su Orićeve snage napale selo Ježešticu.
-Akciju je vodio jedan od Orićevih najbližih saradnika. Mom bratu odsekao je glavu i odneo u Srebrenicu a Naser mu tamo, čuo sam, za to dao džak brašna. Tog dana u Ježeštici ubijeno je deset divila, sve je popaljeno, oplačkano, uništeno. Majčine kosti ujak je našao tek posle pola godine, daeko u šumi, tela braće ja sam našo na kućnom pragu. Pitam se od tada jesu li moja braća nekoga ubili, nekome naneli zlo, zašto su pobijeni na prvdi boga – pirčao je ovaj svedok čije je ime poznato redakciji.
(iskra.co, Kurir)