ZAVRŠNICA PARTIJE ŠAHA U UKRAJINI
Stara izreka kaže da je lako biti general posle bitke, te da se najbolje vidi šta se negde dešava ako posmatrate sa strane… Takav je i slučaj sa velikim, globalnim geo-političkim konfrontacijama, kao što je sukob u Ukrajini. Govoriti o tome ko je pogrešio, veoma je nezahvalno, jer se samo kroz analizu posledica može razumeti i vrednovati ispravnost ili pogrešnost ranije donetih odluka.
Sada, kada je situacija u Ukrajini postala jasnija, pravo je vreme proveriti do čega je doveo rat na istoku Ukrajine – poznatiji kao rat za Donbas. Sporazum postignut u februaru 2015. u Minsku uspeo je zaista da zaustavi rat u Donbasu. Nije ga prekinuo, jer se tako ozbiljan sukob ne može jednostavno prekinuti nekim sporazumom. Ono što je samo po sebi dobro, jeste da su se događaji u Ukrajini prebacili sa ratišta u domen politike i ekonomije. Stabilizacija fronta konačno je omogućila da se u red dovede upravljačka struktura Luganske i Donjecke Republike. Ona je još daleko od idealne, ali u odnosu na to kako je sve izgledalo prošlog leta, sada izgleda fantastično…
Sa druge strane danas je evidentan potpuni ekonomski neuspeh kijevske vlade. Upravo taj neuspeh u ovom trenutku onemogućava američki projekat Majdan 2 (drugu fazu operacije u Ukrajini) mnogo brže i efikasnije od bilo kakve borbe. A upravo je Minsk 2 (drugi mirovno sporazum iz februara 2015. godine) stvorio uslove da se potpuno potope sve prvobitne kalkulacije Sjedinjenih Američkih Država.
NEUSPELI SCENARIO
Prema rečima Aleksandra Zapoljkisa, SAD su pokušale da izvedu jednostavan i elegantan mat u tri poteza. Prvi: Februarski prevrat 2014. godine. Šah. Drugi: Rusija zaostaje u tempu i primorana je da parira u formi izjava „Rusi svoje ne ostavljaju“. Kijev podiže vojsku na Donbas, proliva se ruska krv. Šah. Treći: Rusija instinktivno pokreće vojsku na Ukrajinu i pobedničkim tempom stiže do Kijeva. Hunta instalirana u Kijevu je poražena. Sjedinjene Američke Države direktno optužuju Moskvu za okupaciju nezavisne države i još za to da su upravo ruski tenkovi svojim gusenicama srušili ukrajinsko ekonomsko čudo. To “čudo nevidjeno“ navodno bi sigurno nastupilo da nije bilo očigledne i varvarske agresije Rusije. To sve skupa znači: 1) Da smo direktno prisustvovali građanskom ratu, koji se nikakvim tenkovima ne može rešiti; 2) Da Sjedinjene Države lako ubeđuju Evropsku uniju da u potpunosti prekine sve veze sa agresorom. Šah-mat.
To dalje vodi jednostavnoj političkoj formuli. Ukrajine nema. Ali, zato ima herojske slike o borcima za njenu nezavisnost, veoma atraktivne za značajan deo njenog stanovništva. To bi dalo obilnu hranu za naduvavanje teme „Rusi ubijaju Ukrajince“. Umesto planirane prelepe ritualne smrti, za život nesposobni Kijev je sada prinuđen da živi… I samim tim, sve više i više jasno pokazuje svoju ekonomsku i političku nesposobnost.
Rusima je ovakav scenario bio jasan od samog početka. Evropljani su naivno verovali u „demokratski i evropski izbor Ukrajine“. Toliko snažno, da su odmah uveli anti-ruske sankcije na zahtev SAD i obećali više od 50 milijardi hitne ekonomske pomoći Ukrajini. Bilo je čak ideja da se započne snabdevanje Ukraijne zapadnim oružjem.
EU VATROGASAC
očigledno je trebalo da prodje vremena kako bi štetočinske i nakaradne odluke ukrajinskih vlasti postale hladan tuš po evropskim glavama. Glupost dalje bezrezervne podrške Kijevu postepeno je počela da dopire čak i do totalno rusofobskog dela evropske elite. Čak je i naivnima u Evropskoj Uniji postalo jasno da treba snositi troškove za tudje strateške igre.
Sporazum Minsk 2 je direktne učesnike u sukobu stavio u ulogu posmatrača. Francuska i Nemačka, u ime Evropske unije, na sebe su preuzele odgovornost za Kijev, a Moskva za Luganjsku i Donjecku narodnu repbliku. Sva odgovornot Kijeva tako je preneta na EU, analogno tome odgovornot Luganjske i Donjecke narodne republike je odgovornost Rusije. I to se ne može ignorisati, čak ni licemerno.
Dok su sukobljene strane razmenjivale razna politička saopštenja i udare sankcija, Kijev je konačno prokockao sve poverenje i protraćio sve raspoložive kredite, a istovremeno doveo je zemlju na ivicu bankrota. I što se više Ukrajina trudi, što glasnije pokušava da pokaže svoj ponos, što više sumnja u to koliko su NATO i EU „dostojni da bi im Ukrajina pristupila“, tim više odbija od sebe jedine saveznike. Jer, ako je Evropskoj Uniji još koliko-toliko potrebna Ukrajina samo zbog prisustva magistralnih gasovoda, ona svom spoljnom kontroloru, Sjedinjenim Američkim Državama, uopšte više nije potrebna.
Ukratko Vašington neće poslati vojsku da zaštiti Ukrajinu, neće isporučiti tenkove i avione i ne želi da izdvoji svoj novac. Faktički, situacija je takva da je Rusija u Ukrajini strateški već pobedila SAD.
EPILOG
• Potpuni ekonomski neuspeh vlade u Kijevu očigledan. Upravo taj neuspeh u ovom trenutku razara loše planirani američki projekat Majdan mnogo brže i efikasnije od bilo kakve borbe. Nikakve osudjujuće rezolucije Ujedinjenih Nacija (sponzorirane od zna se već koga) na godišnjicu obaranja malezijskog aviona tu ne mogu da “ispeglaju” situaciju. Taj vid manipulacije je uspešno prolazio u prošlosti (Bosna,Irak, Kosovo, Libija…), ali su se njegovi autori suviše zaigrali i pomislili da bukvalno sve može da im prodje.
• Elegancija i duboko značenje Minska 2 je vidljivo u tome što se, potpisavši njegove uslove, Kijev našao u situaciji da od njega samoubilačke političke reforme zahteva sama Evropa, a ne Moskva.
• Kijev je konačno prokockao poverenje i protraćio sve raspoložive kredite. Istovremeno je doveo zemlju na ivicu bankrota. I ne samo do bankrota, već do krize koja se može rešiti samo federalizacijom ili raspadom Ukrajine kao jedinstvene države.
Dr Miloš Zdravković dipl.ing.el