(Iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, Zagreb, 1945, reprint Politika, Beograd, 1991.)
Ustaški se pokret sastojao od jedne frakcije klerofašista (rimokatičko sveštenstvo, posebno više, u službi fašista i u najtešnjoj sprezi s njima – nap. I. B.), koji su bili glavni nosioci organizacije rada, propagande i radikalni egzekutori uništavanja ukupnog, nadasve srpskog naroda.
Glavni ravnatelj za „promičbu“ (propagandu) uvijek je bio klerofašista. Ponajprije ing. Rieger (Riger), zatim Matija Kovačević, te na kraju klerofašista i poznati pristalica koljačke politike Ivo Bogdan. Svi ti klerikalci ujedno su bili i glavni direktori ustaških listova – „Hrvatskog naroda“, glavnog glasila ustaškog pokreta, a njihovi sateliti, manji klerofašisti, zauzimali su položaje ravnatelja ostalih listova u Zagrebu i u cijeloj provinciji.
Ideološko glasilo ustaškog pokreta bio je list „Spremnost“, uglavnom sadržajno obrađivan od ustaša-popovaca, koji su imali veliki utjecaj i na samo rukovodstvo pakla Jasenovca – Stare Gradiške. Glavni urednik i tog lista bio je uvijek samo klerofašista, razni, među kojima posljednji Tias Martiđija.
Druga važna ustaška organizacija, osnovana po naputku Nijemaca, bila je organizacija rada i cjelokupne privrede u ustaškoj Hrvatskoj. Zvala se „Ustaša“ – Hrvatski oslobodilački pokret – Glavni savez staleških „postrojba“ (formacija).
Glavni rukovodioci tih mračnih ureda bili su uvijek dosljedno samo klerofašisti, koji su stajali isključivo i jedino pod kontrolom jednog čovjeka, a to je dr. Ante Pavelić, krvnik i uzročnik najvećeg zla, svih strahota i užasa, te ukupnih ubistava i zločina nad našim narodima.
Rukovodioci tih ureda zvali su se državni savezničari, a ujedno su bili i državni tajnici. Prvi je bio prof. Aleksandar Seitz (Zajc). Naslijedio ga je prof. Oršanić. Glavni akteri i njihovi suradnici bili su poznati klerofašisti: dr. Cerovac, ing. Baković, a ujedno su uzeli kao suradnika dra Adolfa Gentnera, koji nije bio klerikalac, već poznati Hitlerovac, srbožder, dugogodišnji činovnik prokurista (onaj koji vodi poslove, poslovođa, koji zastupa… – nap. I. B.) Leonarda Grivičića, lješinara, trgovca iz Zagreba.
Dr Grentner je bio ustaški glavar Središnjice osiguranja radnika u Zagrebu kroz četiri godine. Pretstavljao je jedan od krakova intelektualnog začetništva klanja… (…)
Trag se vidi, otac mu je rođeni Nijemac iz Virtenberga, a on, sin mu, najopasniji Hitlerovac i nacista… (…)
Paralelno s tom moćnom grupom ustaša ratnih zločinaca, klerofašisti su bili najjače zastupani i u samoj ustaškoj vladi. Izraziti inspirator i organizator koljačke politike bio je krvavi ministar Mile Budak, koji je javno godinama perom i riječju preko zagrebačkog radija pozivao narod da kolje Srbe. On je bio najpopularniji klerofašista.
Uz Milu Budaka dolaze njegovi kolege najaktivniji klerofašisti: ministar Ivica Frković, ministar Puk, ministar Canki – najintimniji prijatelj Maksa Luburića i njegov zemljak iz Čapljine – Hercegovina, ministar Mile Starčević, ministar prof. Makanec, ministar Petrić i ostali. Klerofašisti su po provinciji ustaške Hrvatske planski vršili svoj rad na prekrštenju Srba, njihovom i ukupnom istrebljenju, lakom i najjednostavnijom mjerom slanjem u pakao Jasenovac – Staru Gradišku. U tu svrhu u najvažnijim kotarevima (srezovima) imali su svoje kotarske pretstojnike, a u župama i velike župane, među kojima je najpoznatiji dr. Hefer u Osijeku, koji su provodili prekrštavanja i ujedno vršili zastrašivanja ukupna naroda, masovnim slanjem u pakao (Jasenovac – Stara Gradiška).
Svi najvažniji uredi bili su također u rukama klerofašista.
Neosporno je da je dr. Ante Pavelić bio klerofašista, jer je iz Vatikana stalno primao potporu, koju je zadobio još u Italiji dok je bio u emigraciji…
I u samo ustaškom stanu klerofašisti su bili vodeće ličnosti. U prvom redu bio je klerofašista ministar postrojnik dr. Lovro Sušić, šef Glavnog ustaškog stana, a i njegov zamjenik, mgr. phar. Božo Kavran, zapovjednik ustaša.
O ukupnom radu klerofašista vođeni su točno statistički podaci u samoj Nadbiskupiji zagrebačkoj, gdje se najtočnije znalo za broj prekrštenih Srba, kao i točan broj potamanjenih Srba, upućenih u pakao…
Tu je bio ujedno jedini kompas klerofašističkog krvničko-ubilačkog uspjeha…
(priredio: I. Brezac. Intermagazin)