Koliko god je to teško i žalosno reći za sve one koji su voleli Ukrajinu pre rata, Ukrajine više nema. Reći ćemo vam i zašto:
1. Kada nema zakona, nema ni države. Država bez zakona je propala, a nedavna ubistva svih onih koji su protiv režima u Kijevu i koja nisu istražena samo pokazuju da se policija u Ukrajini priklonila terorističkoj grupi Desni sektor. Naravno, to je samo jedan od primera. Činjenica je da u postmajdanskoj Ukrajini više nema zakona.
2. Kada nema demokratije, nema ni države. Ona tada postaje banana država. Ukrajina je 22. februara 2014. godine ostala bez demokratski izabranog predsednika i bez demokratski izabrane vlasti. Prvi novi izbori za predsednika su održani tek tri meseca kasnije, a parlamentarni izbori čak 8 meseci kasnije. Do tada je u Ukrajini već zavladao ekstremistički element, a neonacistička partija Svoboda je i sa bednih 5% na parlamentarnim izborima uspela da završi u ukrajinskom parlamentu. Lider neonacističke terorističke grupe Pravi sektor, Dmitrij Jaroš, osvojio je manje od 1% glasova na predsedničkim izborima i sada je zvanični savetnik ukrajinske vojske iako se nalazi na poternici Interpola.
3. U Ukrajini nikad neće biti mira. Uslediće samo nasilne revolucije. Majdan je bio presedan kojim je novi predsednik Ukrajine izabran nasilnom revolucijom. Međutim, na Majdanu je bilo mnogo različitih frakcija od kojih ne podržavaju sve predsednika. Zapravo, ukrajinski neonacistički bataljon Azov je u nekoliko navrata naveo da želi novi Majdan i da se konflikt premesti sa Donbasa na Kijev.
Majdan je postavio uslove za institucionalizovano uništenje demokratije u Ukrajine. Nekoliko ekstremista i masa sa patriotskim sloganima začas mogu nasilno srušiti bilo koju vlast. Ukrajinski predsednik Porošenko je toga svestan i čini sve što može da umiri radikale.
4. Krim, nekadašnja zlatna teritorija Ukrajine, održao je referendum za otcepljenje od Ukrajine i nikada se neće vratiti Ukrajini, a čak je i nemačka kancelarka Angela Merkel rekla da se otcepljenje Krima neće zaboraviti (iako se više ništa ne može učiniti).
Kada jedna država jednom izgubi deo svoje teritorije, to više nije ista država.
5. Narodne republike Donjeck (DPR) i Lugansk (LPR) se više nikad neće vratiti Ukrajini. Ukrajinske snage nisu uspele da preuzmu nijedan deo njihove teritorije još od jula 2014. godine, samo su izgubile još veći deo. Snage DPR i LPR imaju utvrđene položaje, a svojim daljim kretanjem bi samo mogle da zauzmu veći deo Donbasa (trenutno poseduju 1/3 regiona koji je nekada proizvodio 80% svog ukrajinskog uglja).
DPR i LPR su održale referendum i izbore da se otcepe od Ukrajine. Većina stanovništva je odlučila da se otcepi.
6. Normalan život je gotovo nemoguć u Ukrajini. Inflacija je na 272%, a grivna vredi 40% manje nego pre. Inflacija je ogromna, plate su minimalne, a preduzeća širom Ukrajine se zatvaraju. Ukratko, ljudi u Ukrajini više nemaju novca, prodaja novih automobila je pala za 67%, proizvodnja novih automobila je smanjena za 96%, a 46 banaka je bankrotiralo u protekloj godini.
S druge strane, korupcija, koja je bila jedan od glavnih razloga za pokretanje Majdana, sada je gora nego pre.
Što se tiče ukrajinskih vojnika stradalih u Donbasu, izvori navode da ih je preko 20.000 stradalo u avgustu. Širom Ukrajine vlada ekstremno siromaštvo, hiperinflacija, nezaposlenost, a sudbina mnogih je još uvek neizvesna. Nema više normalnog života u Ukrajini.
7. Dug Ukrajine je preko 80 milijardi dolara, a dostići će i 100 milijardi dolara. BDP bolje da i ne pominjemo. Program spašavanja MMF-a od 17,5 milijardi dolara nije ni blizu dovoljan. Ekonomija Ukrajine je u 2014. godini pala za 7,5% po procenama konzervativaca. Ove godine se procenjuje još veći pad od 6% do 20%. Evropske vlasti se zaklinju na podršku, a evropska preduzeća su već napustila ukrajinsko tržište.
Trgovina sa najvećim uvoznikom i izvoznikom Ukrajine, Rusijom, nezamislivo je pala, a ukrajinska ekonomija će samo da tone dublje i dublje.
8. Čitava priča o Ukrajini je promenjena. Ispitajte na internetu koliko su se priče o Ukrajini promenile od 2011. do 2015. godine.
Ukrajina se danas povezuje sa krvlju, smrću i ratom. Ukrajinska krv se nalazi svuda od pucnjava u Odesi pa sve do Mariupolja i Donbasa. Shvatanje i identitet Ukrajine su se promenili zauvek.
9. Niko više neće moći da ujedini Ukrajinu. Ne postoji politička ličnost koja bi mogla da ujedini ovu nekadašnju državu. Niko ko bi bio izabran na čelo vlasti u Kijevu ne bi mogao da dobije podršku onih regiona koji su se odvojili.
10. Ukrajina će postojati na ovaj ili onaj način, ali kao mnogo drugačija nego što je bila. Što pre oni na vlasti u Ukrajini to shvate, to će manje krvi biti proliveno.
Grejem Filips (russia-insider)
(Webtribune.rs)