Ukoliko se ovako nastavi, ozvaničena zakonska odluka države Srbije o mesečnoj taksi u iznosu od 150 dinara za Medijski javni servis u vlasništvu građana Srbije, odnosno Radio-televiziju Srbije, može uskoro doći u pitanje. Što posebno, evo, dolazi do izražaja u predizbornoj kampanji, koja je svom žestinom izgleda već počela.
Naime, sve veći broj građana dovodi se u nedoumicu: oni sada nisu sigurni ko je i šta je njihov medijski javni servis – da li je to Radio-televizija Srbije, kao i do sada, ili je to Televizija Pink Srbije?
Građane Srbije dovodi u zabunu gospodin Aleksandar Vučić, predsednik Vlade Republike Srbije. Kao najodgovornije lice izvršne vlasti u ovoj državi. On je preselio medijsko praćenje svoga premijerskog i stranačkog rada, odnosno delatnost svoje izvršne vlasti, to jest Vlade, na Televiziju Pink Srbije. A kao što znamo, Televizija Pink Srbije još nije u vlasništvu građana.
Međutim, ima i onih građana koji smatraju da im se u vlasništvo, a kome će morati da plaćaju taksu u iznosu 150 dinara, može jednostavno utrapiti, ugurati nešto a da ih niko ništa i ne pita, da ih ne obavesti. Kao ni za penzije što ih nije pitao. A sigurno je da bi se penzioneri s umanjivanjem penzija gotovo stoprocentno složili.
Ali, dobro, to se već uveliko odbija, jer penzioneri su, po rečima predsednika Vlade, heroji, lideri, oni su budućnost ove zemlje… ili tako nekako.
Sve veći broj građana ove zemlje drži male ekrane Televizije Pink Srbije upaljene od 0:00 do 24:00 časa. Jer nikad se ne zna kad će se i otkud će se pojaviti predsednik Vlade. Jednom je to ujutro rano u školi u Obrenovcu, drugi put je to u bogzna koje doba dana uz partiju šaha u domu penzionera u Beogradu, treći dan je negde u kasnim poslepodnevnim časovima – predsednikov radni dan počinje čas pre svih njegovih saradnika, a završava čas posle isteka radnog vremena tih istih njegovih najbližih saradnika.
I sve je to u redu. Samo nije u redu što se građanima Srbije ne saopšti kome će plaćati taksu, koji je medijski javni servis u njihovom vlasništvu i ko je taj ko može da im vrati njihovog predsednika Vlade i predsednika Srpske napredne stranke na njihov medijski javni servis. A ne da dele konferencije za medije svog predsednika sa golim sikama i ostalim golišavim izbočinama po raznim Farmama… I to pola na pola celodnevnog programa.
Ukoliko je Željko Mitrović, vlasnik Televizije Pink Srbije, platio svoj porez u iznosu od 500.000 hiljada evra, a predsednik je svojim građanima odavno obećao da će to lično proveriti, onda Televizija Pink Srbije može možda još neko i da ostane u službi medijskog javnog… Ali samo još neko vreme.
A onda – kući: u RTS!
Jer umoriće nam se novinari od silnih konferencija, predsedniče! A i kod televizije bez jasno zacrtnih programskih šema i satnice nije teško prekinuti bilo koju emisiju i uskočiti sa svojom iznenadnom konferencijom za novinare.
A i 150 dinara i nije neki novac ni Radio-televiziji Srbije, ni Televiziji Pink Srbije. Samo da se zna kojoj će se uplaćivati. I ništa više.
(M. K. Intermagazin)