Piše: Emir Kusturica
Na Zapadu ništa novo! Jedino netrpeljivost prema Rusima prerasta u histeričnu mržnju, pretvara se u fobiju, dostiže najvišu tačku(ol tajms hajest). Bivši general američke vojske Robert H. Skejls sa smiješkom na usnama izgovara u mikrofon američke televizije „Foks njuz” da „… u Ukrajini treba ubijati što više Rusa i tako riješiti problem ove zemlje?!”
Na godišnjici oslobođenja Aušvica nema ruskog predsjednika. Uz preživjele logoraše sjede, Stiven Spilberg te predsjednici republika koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata blisko sarađivale sa Hitlerom. Zaboravili poljski organizatori da pozovu Ruse koji su oslobodili Aušvic!!! Kažu mi u Parizu prijatelji, pa to je bilo davno, nema veze, sve se promijenilo. Ja ne mislim da se bilo šta promijenilo. Reakcija pariških prijatelja me podsjetila na jednu repliku iz filma „Otac na službenom putu”. Usred porodične drame djed reaguje na zaplet priče i, na insistiranje ujaka na istini, starac veli: „Najbolje je da se to sve zaboravi…” Jedino što u slučaju Aušvica nije u pitanju zaborav nego falisifikat.
A u izjavi umirovljenog generala Skejlsa u pitanju je stara i sada već neskrivena želja Amerike za uništenjem Rusije. Dok je bilo komunizma ova se ideja prikrivala pod firmom borbe protiv totalitarnog režima, sada je to očigledna namjera. Želja za uništenjem Rusa stara je koliko i Amerika, a pripisuje se VASP-u, sada već neformalnoj organizaciji bijelih protestanata koji su završavali najbolje škole u Engleskoj i Americi. Iz njihovih redova su generisali predsjednici, ali i ideje da su Rusi opasni i da te slovenske divljake treba uništiti.
Kao i druge stvari koje u svijetu obavljaju američki operativci tako je i ovu sa Rusima formalno uokvirio Holivud devedesetih godina! Tada je nastala jedna rečenica izgovorena 1993. u hodniku „Amerikan skul of Paris” koju je pohađao moj sin Stribor. Neki njegov vršnjak, desetogodišnji Amerikanac, rekao mu je, iz čista mira, u prolazu: „Rašn šit Jugoslav idiot.” Ovaj mu nije ostao dužan. Riješio je to kako doliči djeci. Bilo je to vrijeme pet godina nakon početka perestrojke, Gorbačov je iza sebe imao niz prijateljskih poteza prema Amerima, čak je dobio verbalno obećanje Buša starijeg da se NATO neće širiti na Istok, iako je već tada reklamirao „picu hot” za sto hiljada dolara. Rade Šerbedžija je odustao od Kralja Lira, Karamazovih i od glume ozbiljnih filmova Živojina Pavlovića! Prihvatio se uloga ruskog negativaca epizodiste u holivudskim filmovima („Rašn šit Jugoslav idiot.”).
Bilo je to vrijeme kada je Holivud potisnuo Ramba u drugi plan. Nije više bilo mjesta za njegovo šaketanje sa Dragom, velikim plavookim ruskim bokserom, koji je, uzgred, više ličio na Teutonca, ideala nacističke Njemačke, nego na Rusa. Ovu dvojicu je Holivud zamijenio masovnom proizvodnjom filmova gdje ruski kriminalci, bivši komunisti, bezdušne ubice, stiču bogatstvo rasturajući nuklearno naoružanje po svijetu i, bogateći se preko svake mjere, prijete da će uništiti planetu. Cvjetala je, tako, na platnima širom svijeta VASP ideja o Rusima kao divljim Slovenima, pijani Jelcin je igrao Klintonu tvist!
„Rašn šit Jugoslav idiot”, nije smislio desetogodišnji dječak na hodniku Američke škole u Parizu. Takođe, teško je povjerovati da je u kući američkih diplomata koji službuju u Parizu mogla biti izgovorena takva rečenica. Djeca u Americi odrastaju „slobodno”, gledaju televiziju, blokbastere! Njihovi pogledi na svijet rijetko odstupaju od šema video-igrica i strasti koju bude blokbasteri u kojima receptura Holivuda određuje dobro i loše. Tako se i njihova rečenica formirala devedesetih na holivudskom zaključku da su Rusi kriminalci, rasturači droge i da je svijet u opasnosti!
Tada nije bilo generala Roberta H. Skejlsa da im direktno kaže kako treba ubijati Ruse. Postojao je Si-En-En koji je gotovo svaku vijest na prostoru bivše Jugoslavije, čak i kada su Hrvati srušili most u Mostaru, započinjao da su Srbi tradicionalni saveznici Rusa. Uvijek je bilo isto prema recepturi reklamiranja deterdženta! I kada nismo činili zločine i kada jesmo, to je Si-En-Enu bilo isto. Zbog toga se ne treba čuditi kako je neko ko je tada gledao filmove i slušao Si-En-En, vidjevši Jugoslovena, rekao: „Rašn šit Jugoslav idiot.” Šta li taj misli i namjerava danas? Ne smijem ni da pomislim. Možda se promijenio i postao antiglobalista, krenuo putem kojeg ne određuje Holivud. Uostalom, ja u Americi imam prijatelje koji su oštriji prema Stejt departmentu od prijatelja u Srbiji. Neki od njih uopšte nemaju dilemu da su Buš mlađi i Buš stariji, te Toni Bler, obični nacisti!
Kako god bude, samo da mržnja i bijes ne dobiju šansu, kao u priči koju je zabilježio nobelovac Boris Pasternak u svom Dnevniku. Grupa njemačkih oficira u vrijeme Drugog svjetskog rata je u osvojenom dijelu Ukrajine pronašla žene za zabavu. U početku su to bila samo flertovanja, vrijeme je prolazilo, rat je tutnjao daleko od provincije, djevojke su postale žene. Nisu to više bile samo ljubavnice. Njemački oficiri su predložili svadbu. Obavljena je kolektivna svadba u gradskoj crkvi, a onda su oficiri predložili svojim ženama Ukrajinkama da se sklone u Njemačku i da ih tamo prevezu avionom. Nećkale su se samo nekoliko trenutaka i prihvatile predlog. Sutra su već sjedile u avionu. Mahale su dok se vojni transporter dizao sa piste, a kada se avion digao na dvije hiljade metara kopilot je otvorio vrata i jednu po jednu izbacivao van iz letilice…
(Politika)